Kako prekomjerna uporaba digitalnih uređaja mijenja dječji govor, čitanje i računanje – i što mi logopedi možemo učiniti
Uvod – priča o mozgu i „gorućem“ ekranu
Naš mozak je poput plastelina – mijenja se svaki put kad naučimo novu riječ, izgovorimo šalu ili zbrajamo dvocifrene brojeve. Djeca taj plastelin oblikuju zamjetno brže od odraslih: što češće ponove neku radnju, to se brže otvara nova „staza“ između živčanih stanica. Upravo zato ih navika stalnog skrolanja pogađa dublje i brže.
Njemački neuroznanstvenik Manfred Spitzer još je 2012. upozorio na „epidemiju pametnih telefona“ – pretjerana upotreba pametnih telefona koja dovodi do negativnih zdravstvenih i društvenih posljedica. Počinjemo govoriti o smjeni generacija kojima je mobitel postao „produžetak ruke“. Uskoro je ukazao i na stanje „digitalna demencija“ koja se odnosi na smanjenje kognitivnih sposobnosti uzrokovano prekomjernom upotrebom digitalnih uređaja navodeći pad pamćenja, pažnje i kritičkog mišljenja kod korisnika koji „ne razbijaju glavu“ nego sve guglaju. Djeca, čiji se frontalni režanj (centar za planiranje i samokontrolu) razvija do 25. godine, posebno su ranjiva: manje razgovaraju s odraslima, rjeđe pamte napamet i teže ostaju usredotočeni.
Utjecaj digitalne tehnologije na govorno-jezičnu komunikaciju
Digitalni mediji – pametni telefoni, tableti i TV-kanali za djecu su blještavi i brzi. Daju trenutno zadovoljstvo, ali uzimaju vrijeme za:
- Razgovor licem u lice – dijete se manje propituje, manje sluša, rjeđe čita tuđe izraze lica. Posljedica: siromašniji rječnik i slabije „socijalno uho“ – teže prepoznaju društvene signale: ton razgovora, prešutna pravila, neverbalne poruke ili nijanse humora.
- Dugotrajnu pažnju – skakanje s videa na video mijenja mozak da traži stalne podražaje, pa je priča u slikovnici „prespora“.
- Pronalaženje riječi – previše šumova i brzih scena otežava povezivanje glasova, slika i značenja. Javljaju se „praznine“ , ne može se sjetiti, nema riječi („imam to na vrhu jezika…“) i vrlo često nejasan izgovor.
- Empatiju – emotikon nije zamjena za pravi pogled, ton i dodir; dijete slabije čita tuđe osjećaje i češće doživljava socijalni stres.
Utjecaj na čitanje, pisanje i računanje
| Vještina | Što ekran radi? | Zašto je problem? | Što pomaže? |
| Čitanje | Površno „skrol-čitanje“ Slabija mašta i pamćenje radnje Umor očiju i razbijeni ritam | Djeca naviknuta na brze videe i kratke poruke prelaze pogledom preko teksta kao da ga „skeniraju“. Riječi vide, ali ne stvaraju mentalni film radnje niti dublje razumiju osjećaje likova. Kad slika na ekranu već nudi boje, zvuk i pokret, mozak ne mora „crtati“ scene u glavi. Zato se teže prisjeća detalja, a kasnije i odgovara na pitanja o pročitanom. Plavo svjetlo i stalno listanje umaraju oči; dijete češće prekida čitanje, pa priču doživljava u komadićima umjesto kao povezan tok. | Papirnata knjiga svaki dan – 10-15 minuta glasnog čitanja naglas, uz pitanja poput „Što misliš da će se sada dogoditi?“. Glasno čitanje slikovnica, opisivanje slika i zajedničko prepričavanje, imenovanje predmeta sa slika, igre riječima… |
| Pisanje | Manje vježbe za finu motoriku Kraće i jednostavnije rečenice Manje pravopisa na ekranu | Tipkanje traži samo vrhove prstiju, dok rukopis aktivira cijelu šaku, zapešće i koordinaciju oka-ruka. Bez tog treninga slova postaju neujednačena, a dijete brzo odustaje od pisanja „jer ga boli ruka“ i gubi interes za pisanje. Digitalne poruke (emoji, gif, „OK“) potiču minimalizam. Djeca rjeđe vježbaju duže misli i povezivanje rečenica, pa im sastavci i eseji djeluju „predugi i teški“. Automatsko ispravljanje predlaže riječ prije nego što dijete promisli o pravopisnom pravilu. Tako ne uči zašto se piše „ije/je“ ili „č/ć“. | Pisanje dnevnika, izmišljanje novih riječi, zapisivanje novih riječi, popis za kupovinu, pismo ili čestitka za baku, djeda, tatu, mamu, braću i sestre, rodbinu, susjede…, crtkaranje, pisanje slova, slaganja riječi, pisanje čestitki i razglednica… |
| Računanje | „Klik-rezultat” bez razmišljanja Slab osjećaj za količinu Manje strategija rješavanja zadataka | Aplikacije i kalkulatori daju točan odgovor odmah, pa mozak preskače proces: Što taj broj znači? Kako sam do njega došao? Kad pomičemo virtualne kockice ili pizze prstom po ekranu, ne osjećamo težinu ni veličinu. Bez stvarnog dodira djeca teže shvaćaju koliko je ¾ torte ili 28 kockica. Ekranski kviz često nudi više ponuđenih odgovora. Dijete pogađa umjesto da razvija vlastitu strategiju (npr. rastavljanje broja 17 na 10 + 7). To usporava kasnije u složenijoj matematici. | Kockice, štapići, abakus, dodavanje, uzimanje, grupiranje, slaganje… Brojevi u stvarnom svijetu – mjerenje brašna, vode, šećera, mlijeka, podjela pizze, brojanje stepenica, kamenčića, Monopoly. |
Zašto je to važno?
Čitanje, pisanje i računanje nisu samo školske vještine – one grade samopouzdanje, kritičko mišljenje i sposobnost rješavanja problema u svakodnevnom životu. Ako se rano „istanje“ zbog previše ekrana, djeca:
- brže odustaju od teških zadataka,
- imaju poteškoće s razumijevanjem uputa i tekstova,
- osjećaju tjeskobu kad moraju pisati duže rečenice ili računati bez kalkulatora.
Uloga škole i logopeda
U razrednoj praksi sve češće vidimo novo lice teškoća: nejasan i nerazgovjetan izgovor, nedovoljno razvijena vještina čitanja s razumijevanjem, raspršena pažnja i teškoće koncentracije. Kako mi sudjelujemo? Intervencija ide kroz suradnju učitelja i logopeda temeljem toga odmah pružamo podršku učenicima kroz postupke individualizacije u nastavi, logopedskog tretmana i savjetovanje roditelja za rad s djetetom kod kuće. U školi smo proveli:
- program prevencije ponašajnih ovisnosti i rizičnih ponašanja u virtualnom okruženju „Alati za moderno doba“ – provedeno 12 radionica u 7.a i 7.b razredu
- sudjelovali na 16. Festivalu prava djece – filmovi i rasprave o digitalnim pravima i odgovornostima.
- na satu razrednih odjela – razrednici s učenicima često i po potrebi analiziraju razne situacije te zajednički promišljaju o boljim rješenjima i mijenjaju navika stalne prisutnosti na ekranima
- poučavanje i savjetovanje roditelja – predavanje “Odgovorno roditeljstvo, Stilovi roditeljstva i učinci u odrastanju djece” – Sonje Jarebice, mag.paed.soc i predavanje “Uloga roditelja u osnaživanju mentalnog zdravlja djece i mladih” – dr. Igora Salopeka
- Individualni i grupni rad s učenicima kod logopeda: razvijanje vještina čitanja, pisanja i računanja te govorno-jezične komunikacije.
Preporuke za roditelje
- Zlatno pravilo 2-2-0 – do 2. godine bez mobitela, do 1-2 sata ekrana za školarce, 0 ekrana sat prije spavanja.
- Ekran u dnevnoj sobi, a ne u dječjoj. Zajednički nadzor smanjuje rizike.
- „Ekrani dolje, oči gore“ – odložite telefon dok dijete priča. Slušajte ga, pričajte… Dobar primjer zlata vrijedi.
- 15 minuta glasnog čitanja dnevno – bajka, šala, članak, recept, nazivi nekog proizvoda, putokazi… važno je da dijete čuje živu riječ. Imenujte sve što nas okružuje. Što to tamo piše?
- Digitalni detox vikend – bicikl, društvena igra, kuhanje, boravak u prirodi, igra s ljubimcima…
- Dogovorena „radno vrijeme Wi-Fija“ – ruter se gasi npr. u 20 sati. Vrijeme je za odmor bez tehnologije. 😉
- Razgovarajte o sigurnosti: privatni podaci, lažne vijesti, cyber-vršnjačko nasilje.
Prevencija i sažetak ključnih točaka
Digitalna tehnologija donijela nam je brz pristup znanju, ali i tihe rizike za dječji razvoj. Naša je odgovornost – roditelja, odgojitelja, logopeda i cijelog školskog sustava – stvoriti sigurno, poticajno okruženje u kojem će djeca razviti govor, jezik, pismenost i logičko mišljenje, a tehnologiju koristiti kao alat, a ne „gospodara“. Zapamtimo:
- Mozak djeteta i dalje se gradi; a ekran ga može usporiti.
- Za govor, čitanje i matematiku trebaju nam živi razgovori, papir, olovka i konkretni predmeti.
- Suradnja: roditelji, učitelji i logopedi
- Manje ekrana, više igre, priče i pokreta – bolji rječnik, koncentracija i samopouzdanje.
Tamara Vučković, prof. logoped
Izvori:
- Predavanje “Kakav je utjecaj digitalne tehnologije na zdravlje, obrazovanje i društvo?”, Međužupanijsko stručno vijeće stručnih suradnika logopeda Grada Zagreba, Zagrebačke, Karlovačke i Sisačko-moslavačke županije, 14. 6. 2024.
- Manfred Spitzer: Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma (2012.), Naklada Ljevak, 2018, Zagreb
- Manfred Spitzer: Epidemija pametnih telefona: Prijetnja za zdravlje, obrazovanje i društvo (2018.): Kako mi i naša djeca silazimo s uma, Naklada Ljevak, 2021, Zagreb
- Manfred Spitzer: THE MIND WITHIN THE NET – MODELS OF LEARNING, THINKING AND ACTING, Publisher. Bradford Books · Publication date: January 1, 1999
- OECD. PISA 2022 Results (Volume I): The State of Learning and Equity in Education. Paris: OECD Publishing, 2024.
- Childrens’ engagement with digital technologies – Better Internet for Kids evidence base: https://digital-strategy.ec.europa.eu/en/library/childrens-engagement-digital-technologies-better-internet-kids-evidence-base (korišteno 10.11.2024.)
- You Will Wish You Watched This Before You Started Using Social Media: https://www.youtube.com/watch?v=PmEDAzqswh8 (korišteno 10.11.2024.)
- Manwell, L. A. i sur. (2022). Digital dementia in the internet generation: excessive screen time during brain development will increase the risk of Alzheimer’s disease and related dementias in adulthood. Journal of Integrative Neuroscience, 21(1): 28. – https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/35164464/ (korišteno 10.11.2024.)
- Ahn, J. S. i sur. (2015). Factors affecting smartphone dependency and digital dementia. Journal of information technology applications & management, 22(3): 35–54. – https://koreascience.kr/article/JAKO201510661373209.page (korišteno 10.11.2024.)
