10. veljače 2026. dio učenika predmetne nastave u pratnji vjeroučitelja Kristijana Ivanovića, ravnateljice Vesne Zorić te pedagoginje Boženke Bago sudjelovali su na jutarnjem euharistijskom slavlju u crkvi Presvetog Trojstva u Krašić i time obilježili spomendan smrti zaštitnika svoje škole kardinala Alojzija Stepinca.
Biti u blizini Stepinčeva zemaljskog doma i mjesta njegova zatočeništva i mučeništva poticaj nam je da se uvijek iznova molimo i utječemo njegovom nebeskom zagovoru, ali i poticaj nama učiteljima, roditeljima i odgajateljima da odgajamo savjest naše u skladu s evanđeljem Isus Krista.
Istovremeno, dio učenika 7. i 8. razreda, koji su u grupi volontera, sudjelovali su u razmjeni mladih “Mreža ideja“ u sklopu Erasmus+ KA154 projekta Youthify u Oroslavju u organizaciji LAG Vallis Colapis.
Cijeli program realiziran je 09. do 11. veljače 2026. Ti su učenici istoga 10. veljače sudjelovali na misnom slavlju u Oroslavju u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije gdje je župnik Ivan Lastovčić izrekao prekrasne misli o životu i značaju blaženog Alojzija Stepinca. Naše krašićke učenike nazvao Stepinčevim ružama – mirisom svoga kraja.
Dio njegova razmišljanja i malog čuda koje se dogodilo te večeri na svečanom misnom slavlju koje je upriličeno baš za učenike naše škole prenosim i ovdje: „ Dvadesetak krašićke djece te večeri nije bilo u Krašiću. Projekt. Putovanje. Oroslavje. Misa daleko od kuće. Vjeroučiteljica ih je okupila, ali nešto je nedostajalo. U isto vrijeme, u Mariji Bistrici, u Karmelu koji je tiho rastao kao odgovor neba na Stepinčevu čežnju, časne sestre slagale su košarice s bombonima. Blagoslovljenima. Bez posebne nakane. Providnost rijetko objašnjava zašto. Jedna je košarica završila u rukama jedne dobre žene. A ona – baš te večeri – u Oroslavju, na misi. Kad su se bomboni podijelili djeci nakon mise, nastala je tišina. Ona ista krašićka tišina. Netko je šapnuo: – Kao da nam ih je on dao. Jer Stepinac nikada nije zaboravljao djecu. Ni kad nije mogao hodati. Ni kad nije mogao govoriti. Ni kad je bio samo ime u nečijoj molitvi. Te večeri, djeca su bombone stavila u džepove. Neki su ih pojeli. Neki sačuvali. Ali svi su ponijeli nešto drugo. Osjećaj da svetost ne dolazi s visine, nego se spušta – do dječje ruke. I da Bog ponekad govori najjasnije kroz šuštanje papira, kroz slatkoću na jeziku, kroz uspomenu koja ne prolazi.“
Da bl. Alojzije Stepinac spaja, okuplja i blagoslivlja sve ljude svojom svetošću te nas poziva na svetost, poruka je ovogodišnjeg Stepinčeva.
Tekst napisala: Ilijana Jurčević, vjeroučiteljica
