U srijedu, 11. lipnja 2025. godine, hodnici naše matične škole odzvanjali su smijehom, suzama i srdačnim zagrljajima. Tijekom petog školskog sata, učenici i učitelji okupili su se kako bi zajedno obilježili kraj još jedne nastavne godine te posebno proslavili oproštaj naših dragih osmaša.
Posebno emotivan trenutak obilježila su nadahnuta izlaganja učenica Anamari Barundić Špoljar i Božice Grdošić, koje su s puno topline i iskrenosti podijelile svoja sjećanja na osam nezaboravnih godina provedenih u školskim klupama – godine ispunjene djetinjstvom, prijateljstvima, učenjem i odrastanjem.
Učenici osmih razreda su izveli pjesmu “Kad bi svi”, a pripremljeni videozapisi od 8.a i 8.b podsjetio nas je na brojne lijepe uspomene, izazove i smiješne zgode koje će zauvijek ostati dio njihovih školskih dana.
Tijekom svečanosti, ravnateljica Vesna Zorić uručila je zahvalnice i prigodne nagrade učenicima generacije četvrtih razreda matične škole – Eleni Jurinić, Emanuelu Miliću i Tinu Mađeruhu – koji su se tijekom protekle četiri godine istaknuli odličnim uspjehom i uzornim vladanjem.
S osobitim ponosom ističemo našeg učenika generacije, Viktora Stepinca, čiji je uspjeh rezultat marljivosti, znatiželje i ustrajnosti. Viktor se tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja istaknuo ne samo izvrsnim uspjehom, već i aktivnim sudjelovanjem u brojnim školskim i izvannastavnim aktivnostima. Bio je uzoran učenik, pouzdan prijatelj i motivirajući uzor svojim vršnjacima. Njegova spremnost na suradnju, odgovornost i empatija ostavili su snažan dojam na sve koji su s njim radili i učili. Za svoj predani rad, uzorno vladanje i nesebičnu vršnjačku podršku, Viktor je nagrađen velikim pljeskom, prigodnim poklonom. Na kraju svečanosti, simbolično je podigao zelenu zastavu, čime je obilježen i naš zajednički doprinos očuvanju okoliša i održivom razvoju – jer naša Ekoškola ponosno nosi najviši, Dijamantni status.
Ravnateljica je ovom prilikom uručila i zahvalnice učiteljima i stručnim suradnicima koji su s entuzijazmom i predanošću predstavljali školu na županijskim natjecanjima, projektima i školskim inicijativama.
Oprostiti se s generacijom osmaša nikada nije lako, ali kada to činimo s ponosom, zahvalnošću i osmijehom – tada znamo da smo zajedno proveli godine koje su imale duboko značenje. Ova svečanost bila je više od formalnog oproštaja – bila je istinsko slavlje truda, uspjeha, prijateljstva i osobnog rasta. Bila je podsjetnik da je škola mnogo više od ocjena i testova – ona je drugi dom, mjesto gdje učimo biti ljudi.
Zahvaljujući tom zajedništvu, svaki je učenik ponio sa sobom nešto neprocjenjivo – iskustvo koje oblikuje karakter, vrijednosti i hrabrost za sve što ih čeka na novom životnom putu.
