Vještine čitanja, pisanja i računanja – temelj učenja i samopouzdanja

Datum objave: 17. rujna 2024.

Zašto su ove tri vještine toliko važne?

Učenje u osnovnoj školi temelji se na tri ključne vještine: čitanje, pisanje i računanje. Njih zovemo i “osnovnim akademskim vještinama” jer su temelj za sve druge predmete i cjeloživotno učenje. Te vještine nisu važne samo za školske zadatke, nego i za razvoj djetetove samostalnosti, sigurnosti u vlastite sposobnosti i osjećaja uspjeha.

Kada dijete ima poteškoće u nekoj od tih vještina, to može utjecati na sve druge aspekte školovanja. Može se osjećati obeshrabreno jer ne može pratiti tempo razreda, frustrirano jer se trudi, ali rezultati izostaju i povučeno jer mu je neugodno pred drugima. Važno je znati da takve teškoće nisu rijetkost i da ih rano prepoznavanje čini mnogo lakšima za prevladavanje.

Svako dijete ima svoj ritam razvoja. Neka djeca progovore kasnije, neka sporije nauče čitati, neka dulje zbrajaju i oduzimaju na prste. To ne znači da s njima nešto nije u redu, niti da neće uspjeti. To jednostavno znači da im treba drugačiji tempo i više podrške – i to je sasvim u redu.

Roditelji često osjećaju zabrinutost, pa i krivnju kad dijete ima teškoće. Ali, nema tu mjesta osjećaju srama. Naprotiv, upravo roditelji koji otvoreno pristupe izazovu i potraže pomoć, čine najbolju stvar za svoje dijete. Pokazuju mu da nije samo, da ga se razumije i da postoji rješenje.

Upravo zato, ovaj tekst nije tu da vam ukaže na “problem” već da vam pruži znanje, podršku i sigurnost. Jer razvoj čitanja, pisanja i računanja nije samo školski cilj – to je korak prema životu u kojem se dijete osjeća kompetentno, sposobno i samopouzdano.

ČITANJE je više od izgovaranja riječi.

Čitanje uključuje dekodiranje slova (pretvaranje u glasove) i razumijevanje teksta. Djeca s poteškoćama u čitanju mogu:

  • sporo čitati i gubiti redak
  • preskakati riječi ili ih zamijeniti sličnima
  • imati poteškoće s razumijevanjem pročitanog
  • izbjegavati čitanje naglas
  • imati poteškoće u razlikovanju sličnih slova (npr. b-d, m-n)
  • ne prepoznati poznate riječi na prvi pogled (loš vizualni rječnik)
  • čitati monotono, bez intonacije i razumijevanja značenja
  • osjećati nelagodu pred vršnjacima zbog vlastitog čitanja

Ova obilježja mogu ukazivati na disleksiju ili druge specifične teškoće u učenju.

PISANJE: Govor na papiru

Pisanje nije samo rukopis. Ono uključuje: organizaciju misli, pravopis, gramatiku, izražavanje ideja i grafomotoričku vještinu (fino kordinirano pokretanje ruke).

Djeca s poteškoćama u pisanju (npr. disgrafijom) često:

  • pišu neuredno, sporo, s puno grešaka
  • izostavljaju slova, riječi ili ih zamjenjuju
  • pišu kraće sastavke nego što mogu ispričati
  • imaju poteškoće u planiranju sadržaja
  • koriste ponavljanja riječi i struktura
  • ne koriste interpunkciju pravilno
  • brzo se umaraju prilikom pisanja
  • ne uspijevaju pratiti red u pisanju i gube se u prostoru papira

RAČUNANJE: Brojevi s razumijevanjem

Djeca s teškoćama računanja (npr. diskalkulijom) mogu:

  • imati poteškoće u brojnom nizu i redoslijedu brojeva
  • zbrajati i dalje na prste (i u višim razredima)
  • ne razumjeti značenje matematičkih izraza (više, manje, polovica…)
  • imati problema s novcem, vremenom, mjerama
  • teško pamtiti osnovne računske činjenice (npr. 2 + 3 = 5)
  • često mijenjati matematičke znakove (+ i -, < i >)
  • imati slab prostorni osjećaj koji otežava usklađivanje znamenki pri pisanju računa
  • pokazivati veliku anksioznost prema zadacima iz matematike

Pitanja i odgovori za roditelje

1. Je li normalno da moje dijete sporo čita u 1. razredu?
Da. Svako dijete ima svoj tempo. No, ako se do kraja 1. razreda ne vidi napredak, dobro je potražiti stručnu procjenu.

2. Može li dijete naučiti računati ako ne zna dobro čitati?
Može, ali mu može biti teže pratiti zadatke s riječima. U takvim slučajevima može pomoći učitelj s čitanjem zadataka ili primjena prilagodbe zadataka.

3. Kome se mogu obratiti ako primijetim teškoće?
Učiteljima i školskom logopedu. U našoj školi roditelji se uvijek mogu javiti logopedu. Vaše dijete dobit će podršku, a vi savjetovanje i smjernice.

4. Što ako moje dijete ima više vrsta teškoća (npr. i s čitanjem i s računanjem)?
To nije rijetkost. Često su to razvojne teškoće koje su prisutne samo tijekom razvoja vještina čitanja, pisanja i računanja, pa su usavršavanjem vješrina i riješene. Međutim, ako se uz stalan trdu, vježbanje, dodatnu podršku, ne vide promjene, tada se doista i radi o pravim teškoćama. Roditeljima ukazujemo na primjećene teškoće i savjetujemo da dijete odvede na timsku obradu. Po završetku timske obrade, roidtelj dobiva nalaz u kojemu su pojašnjenje i potvrđene teškoće, ukoliko one postoje. Specijalisti daju smjernice za rad s djetetom/učenikom u školi, pa čak i o primjeni primjerenog programa sposobnostima i mogućnostima učenika.

5. Može li moje dijete svejedno biti uspješno u školi?
Naravno. Uz prilagodbe, razumijevanje i podršku – može razviti svoje jake strane i uspješno učiti. Nama je jako važno da svaki učenik

Uloga školskog logopeda

U našoj školi roditelji se mogu u svakom trenutku obratiti školskom logopedu – bez uputnice, bez čekanja. Logoped može:

  • napraviti stručnu procjenu jezično-govorno-komunikacijskih i školskih vještina
  • pružiti individualnu podršku djetetu
  • savjetovati roditelje o aktivnostima kod kuće
  • surađivati s učiteljima i stručnim timom škole

Podrška nije rezervirana samo za djecu s dijagnozama – svako dijete kojem je teško, ima pravo na pomoć. A svaki roditelj ima pravo na jasnoću, podršku i razumijevanje.

Prijedlozi aktivnosti za roditelje kod kuće

Za čitanje:

  • Zajedničko čitanje naglas (uz izmjenjivanje uloga)
  • Slušajte audio priče, pa razgovarajte o sadržaju s djetetom
  • Čitajte slikovnice i stripove, smiji te se, komentirajte
  • Igranje igara: “pogodi riječ”, “nastavi rečenicu”

Za pisanje:

  • Pisanje popisa (za kupovinu, rođendan, izlet)
  • Pisanje čestitki i poruka uz neku crtkariju (neka dijete nešto i nacrta)
  • Vođenje dnevnika osjećaja ili male bilježnice za crteže i rečenice
  • Igranje igara: “vješala”, “riječ na zadnje slovo”, “tko će brže napisati pet riječi s R”, anagrami
  • Pisanje priča uz ilustracije (stvarajte priče i crtkarajte zajedno)

Za računanje:

  • Brojanje stepenica, koraka, kriškica jabuke, novčića, tipova automobila, registracijskih oznaka
  • Igranje društvenih igara (npr. Čovječe ne ljuti se, Monopoly)
  • Igranje karata ili Jamb igra s kockicama (pisanje bodova, zbrajajte i oduzimajte)
  • Kuhanje uz mjerenje sastojaka
  • Igranje trgovine s igračkama i lažnim novcem

Pročitajte još

Skip to content